Cilj projekta

Cilj ovog projekta je unaprjeđenje socijalne infrastrukture sa svrhom provođenja procesa prevencije institucionalizacije ovisnika te razvoja mreže izvaninstitucijskih usluga i službi podrške u zajednici, kako bi se smanjio broj recidiva institucionaliziranih ovisnika te omogućio njihov proces inkluzije i spriječila daljnja institucionalizacija novih korisnika. Navedeno planiramo postići kroz sljedeće aktivnosti:

1. Aktivnosti ulaganja u socijalnu infrastrukturu u smislu uređenja , rekonstrukcije i opremanja sa svrhom provođenja procesa prevencije institucionalizacije te razvoja mreže.

2. Aktivnosti horizontalnih politika koje će uključivati prilagodbu Savjetovališta za osobe s invaliditetom (među kojima ima i ovisnika), provedbu edukacija o ravnopravnom odnosu/tretmanu korisnika neovisno o dobi, spolu, naciji i vjeroispovijesti, edukaciju o zelenoj ekonomiji i zaštiti okoliša, te postavljanje kanti za odvajanje otpada što će pridonijeti reciklaži i cirkularnoj ekonomiji. Čvrsto vjerujemo kako će ulaganja europskih sredstava u ovaj projekt doprinijeti smanjenju institucionalizacije ovisnika, osigurati njihovo liječenje u vlastitom domu, smanjiti recidiv liječenih ovisnika i preventivno djelovati na osobe koje su u riziku od ovisnosti.

Cilj ovog projekta je osiguravanje izvaninstitucionalne podrške osobama koji se bore protiv ovisnosti. Ovisnost je psihofizičko stanje koje nastaje uslijed kontinuiranog konzumiranja supstance ili ustaljene navike, koja uzrokuje ovisnost te nakon toga dolazi do ponovne psihofizičke “potrebe” za određenim stimulansom na koji se ovisnik privikao. Iako ovisnik može uočiti da upotreba droge ili neke druge navike (kockanje i sl.) ima izraženo destruktivan učinak sa velikim socijalnim, psihičkim i fizičkim posljedicama po njega i članove obitelji ili osobe sa kojima je okružen, osoba (ovisnik) i dalje nastavlja sa učestalim konzumiranjem, čime se konačno pomiču u kategoriju života na margini. Život na margini društva i rizična ponašanja ovisnika uključuju sva ona ponašanja vezana uz osnovnu bolest kojima se mogu izložiti popratnim bolestima i komplikacijama. To je poglavito zajednička uporaba igala, šprica i ostalog pribora te rizično (promiskuitetno, odnosno bez korištenja zaštite) seksualno ponašanje. Hepatitis B, hepatitis C i HIV samo su neke od zaraznih bolesti pogodnih za prenošenje navedenim putovima te zbog toga populacija ovisnika ima veći rizik obolijevanja od opće populacije. Stoga je osobito važno ustrajati na provođenju mjera koje mogu smanjiti zajedničku uporabu igala i pribora te neprekidno podizati svijest o važnosti sigurnih spolnih odnosa (socijalna usluga – Savjetovanja i pomaganja). Opasnost od zlouporabe heroina je i u tome što se vrlo rijetko na ulici može kupiti čisti heroin. Uglavnom je pomiješan s različitim primjesama (šećer, kakao, brašno, mlijeko u prahu, vapno itd.) kako bi preprodavači što više zaradili. Upravo to dovodi do različitih zdravstvenih komplikacija i problema.

Važno je naglasiti kako je liječeni ovisnik i dalje ovisnik koji se zbog prirode ovisničke dijagnoze konstanto nalazi u riziku od ponovnog vraćanja „starim navikama“. Takva osoba ima potrebu za konstantnom podrškom kvalificiranih stručnjaka koji su u stanju prepoznati psihofizička stanja u kojima se korisnik nalazi, te pravovremeno i stručno reagirati. Socijalne usluge definirane u ovom projektu (Savjetovanje i pomaganje, te Psihosocijalna podrška) bi trebale omogućiti pojedinačnim korisnicima i obiteljima da sudjeluju u zajednici na ravnopravnoj osnovi s drugima, smanjenje recidiva i prevenciju ovisnosti kod osoba u riziku od iste. Isto tako socijalne usluge koje će se pružati zahvaljujući ovom projektu osigurati će ostanak korisnika u njihovom domu, liječenje od kuće što znači da korisnici neće biti isključeni iz zajednice, tržišta rada i obitelji.

Cilj ovog projekta je razviti široki raspon usluga kojima će se otklanjati prepreke sudjelovanju i osigurati pristup redovnim uslugama, čime se pridonosi  socijalnom uključivanju. Za odrasle bi to značilo mogućnost pristupa trajnom obrazovanju i smislene mogućnosti zapošljavanja (većina ovisnika ima srednjoškolsku izobrazbu i često im nedostaje doškolovanje kako bi pronašli posao), što ne mogu ostvariti dok su u instituciji.

Cilj i svrha ovog projekta je ponuditi socijalne usluge koji će prema svome opisu omogućiti rehabilitaciju koja potiče razvoj kognitivnih i funkcionalnih, komunikacijskih i socijalnih vještina korisnika, dok će kroz usluge savjetovanja i pomaganja osobama u kriznim stanjima omogućiti prevenciju  institucionalizacije izradom individualnih planova svakog korisnika.

Prijelaz s institucionalne skrbi na život u zajednici je ogromna promjena za osobu koja napušta ustanovu, bez obzira je li riječ od djetetu, mladoj osobi koja napušta sustav skrbi, odrasloj ili starijoj osobi. Čitav život osobe se mijenja: gdje i s kim žive, tko se o njima brine ili im pruža potporu, tko su njihovi prijatelji i susjedi pa čak i kako jedu i oblače se. Ako se ne isplanira i provede pažljivo, ovaj prijelaz može biti vrlo stresno i traumatično iskustvo koje bi moglo imati štetne posljedice za neke pojedince. Ključno je da je proces prelaska na neovisni život i život u zajednici u skladu s individualnim planom i da u obzir uzme preferencije pojedinca što omogućuje ovaj projekt. U sklopu ovog projekta, jedan od ključnih razloga uključivanja Centra za socijalnu skrb jest taj da se zajedničkim djelovanjem isplaniraju adekvatni koraci koji će omogućiti što lakšu i jednostavniju prilagodbu, odnosno započne proces resocijalizacije.